Rasisti ili tradicionalisti? – slučaj Washington Redskinsa

Američki nogomet -  igra koja se tako zove iako se u njoj još najmanje igra nogom. A da bi dokazali da su direktori svemira, Amerikanci našem europskom i normalnom footballu daju posebno ime - soccer.

A da ne govorimo kako su uzeli europsku igru ragbija, malo ju modificirali i dodali oklope jer u SAD-u ionako gotovo nitko nema zdravstveno osiguranje.

Sada kada smo malo objasnili pravila igre možemo se okrenuti aktualnom temom koju smatram prikladnom za ovaj kolegij „Društvena odgovornost poduzeća“ jer se radi o sukobu nekoliko dionika ove sportske franšize – vlasnika i okorjelih navijača s jedne i američke manjine podržane od dijela javnosti s druge strane. U američkom nogometu u posljednje vrijeme je vrlo aktualna tema promjene imena ekipe iz glavnog grada Sjedinjenih Američkih Država, Washington D.C.-a. Ime te ekipe je Redskins što u slobodnom prijevodu znači „crvenokošci“. To je podrugljiv naziv za Indijance, tj. starosjedioce američkog kontinenta (eng. Native Americans). Ako mi ne vjerujete provjerite u rječniku kao što je onaj Oxfordov, jedan od najcjenjenijih na svijetu.

Jedan od dionika, vlasnik Redskinsa Daniel Snyder smatra promjenu nepotrebnom jer to ime predstavlja ponos i poštovanje, a da se stvari trebaju gledati iz konteksta. U intervjuu za USA Today je izjavio slijedeće: „We'll never change the name. It's that simple. NEVER – you can use caps.“ On tu ne ostavlja prostora za dijalog sa drugim dionicima što nas podsjeća na neke sportske djelatnike iz Hrvatske.

 Kad završiš u South Parku onda znaš da si gadno zabrljao.

Čak je i predsjednik SAD-a Barack Obama reagirao s izjavom da bi trebali uzeti u razmatranje odluku o promjeni imena jer može biti uvredljiva za neke stanovnike njegove zemlje. Također se sastao sa predstavnicima indijanske manjine gdje im je dao punu podršku u namjeri za promjenu imena.

Iako u SAD-u postoje i drugi sportski timovi koji koriste nazive sa indijanskom tematikom, niti jedan ne koristi tako izravno uvredljiv naziv. U bejzbolskoj MLB ligi tako postoje Cleveland Indians, a u hokejaškoj NHL ligi Kansas City Chiefs (Poglavice). No da postoji pomak po tom pitanju dokazuju promjene imena i maskota nekoliko sportskih ekipa američkih sveučilišta – St John's je promijenio svoje ime iz Redmen (Crveni ljudi) u Red Storm (Crvena oluja), Stanford danas koristi ime Cardinals (vrsta ptice) umjesto Indians, dok je Marquette umjesto Warriors (ratnici) za naziv svog tima uzeo ime Golden Eagles (Zlatni orlovi).

Mnogi koji su protiv promjene imena se pozivaju na tzv. Annenbergovo izvješće koje u najmanju ruku možemo opisati kontroverznim. Prema tom istraživanju iz 2004. godine 90 % ispitanika, svi koji su inače indijanskog podrijetla, to ime ne smatraju uvredljivim i misle da ga ne treba mijenjati. Ali kriterij po kojem su birani ispitanici za ovo istraživanje je u najmanju ruku smiješan. Svatko tko je ispitan je mogao reći da je bar malo podrijetlom američki Indijanac, a istina tog podrijetla uopće nije dokazivana.

Što je čudno, navijači ne žele promijeniti ime, ali niti jednog američkog Indijanca ne bi nazvali redskinom jer je to uvredljivo. Iako su se prije 1933. zvali Braves, a navijači izjavljuju da dođe do promjene imena da bi i dalje navijali za svoj tim i dalje su čvrsti pri svojoj namjeri da ime ostane.  Možda se trebaju zapitati do kakve bi reakcije došlo da se zovu pogrdnim imenom za azijate ili afroamerikance. Tada bi svi bili jednoglasni u osudi takvog naziva. Ali kada se radi o vrlo maloj manjinskoj skupini koja je vječno marginalizirana onda ne dolazi do šire podrške javnosti. I to u glavnom gradu države koji treba biti uzor svim ostalima. No možda to i nije toliko čudno s obzirom da je Washington D.C. ionako izgrađen na zemlji koja je oduzeta američkim Indijancima.

Kada govorimo o društvenoj odgovornosti poduzeća onda je uvijek takvo ponašanje dugoročno isplativo. Jedan od izlika vlasnika kluba je da je mijenjanje imena i emblema preskupo. To je vjerojatno točno, no u kratkom roku. Kao i mnoga poduzeća u Hrvatskoj ne razmišljaju kakvu štetu može prouzročiti loš imidž. Kada bi promijenili ime sigurno bi imali još veću bazu fanova nego danas. Ovako medijski prostor ispunjavaju teme poput ovih, a ne njihovi sportski uspjesi. 

dm kao primjer društvene odgovornosti poduzeća

 

 Drogeria dm je osnovana 1973. godine, te je u Karlsruheu otvorena prva prodavaonica. Prva dm prodavaonica u Hrvatskoj otvara se u Zagrebu 9.5.1996. na tržnici u Dubravi.

Danas je dm-drogerie markt zastupljen u 12 europskih zemalja s više od 3.000 prodavaonica i preko 52.000 zaposlenih - od toga u Hrvatskoj radi 1.295 djelatnika.

Pod geslom " Tu sam čovjek tu kupujem"  daju  obećanje koje stavlja čovjeka sa svojom jedinstvenošću u središte svega, bez obzira radi li se o kupcu ili djelatniku. Drogeria dm nudi svakom čovjeku pravu ponudu kako bi naglasio njegovu individualnost. S opširnim asortimanom visoke kvalitete, kompetentnim i ljubaznim savjetovanjem od strane djelatnika dm-a, kao i kroz dobru dostupnost dm živi svoju filozofiju.

 „U dm-u je čovjek uvijek ključan čimbenik poslovanja, bio on kupac ili djelatnik. dm je tvrtka koja svoj uspjeh ne mjeri isključivo rastom prihoda, već prvenstveno kvalitetom odnosa prema ljudima, bilo da su djelatnici ili kupci. Sve to očituje se i u našem poslovanju, stvarnom interesu za ljude, njihove potrebe, radu na oblikovanju sustava školovanja te poticaju svakog djelatnika da vlastitim snagama i doprinosom participira u uspjehu tvrtke.“, Mirko Mrakužić, direktor dm Hrvatska

 Tvrtka dm je prepoznatljiva i ističe se među svojom konkurencijom sa svojim načelima. Ta načela su usredotočena na kupce, zaposlenike i poslovne partnere. Poznato je u široj javnosti kako dm vodi veliku brigu o svojim zaposlenicima. Oni žele omogućiti svim djelatnicima da međusobno uče jedni od drugih, da se ophode jedan prema drugome kao čovjek prema čovjeku, da prihvaćaju individualnost svakog pojedinca, da teže za upoznavanje samog sebe i za daljnji razvoj vlastite osobnosti te za mogućnost poistovjećivanja s postavljenim radnim zadacima. Također je poznato da zaposlenici dm-a imaju zadovoljavajuća primanja, što je također veliki motiv zaposlenicima za daljnji napredak i trud u tvrtki.

Sa svojim partnerima žele održati dugoročnu, pouzdanu i poštenu suradnju kako bi ih prepoznali kao pouzdanog partnera s kojim je moguće ostvarenje njihovih ciljeva.

 Koristeći se svim marketinškim instrumentima, žele se profilirati prema potrošačima kako bi pridobili stalne kupce koji svjesno dolaze kupovati kod njih i čije potrebe oplemenjuju vlastitim proizvodima i uslugama.

 Kao dokaz odličnog poslovanja je  nagrada 2014. godine gdje je dm  dobitnik Indeksa DOP-a u kategoriji Odgovorne politike i prakse upravljanja okolišem u 2014. godini.

Tri su područja uključenosti dm-a kojim se očituju u društvenom odgovornom poslovanju. To su projekti :

1.Jedni za druge

2.Ekološka održivost

3.Zdrav život.

1.Pod krilaticom "jedni za druge zajedno“ pokrenuli su niz humanitarno-edukativnih inicijativa s ciljem davanja svog doprinosa zajednici u kojoj živimo i radimo.

 U sklopu programa babybonus dm se uključio u projekt "Prijatelj djece" i pokrenuo inicijativu "Tu ljubav znači više" kako bi prikupli što više sredstva za vrijedne donacije rodilištima u Republici Hrvatskoj.

 

Projekt "Sve za nju" s ciljem senzibiliziranja javnosti uključili su se u incijativu  kako bi pridonijeli edukaciji o načinima prevencije te sudjelovali u osnivanju i potpori rada, oboljelim ženama vrlo potrebnog, Centra za psihološku pomoć.

Projekt "Djeca sunca" -Edukativno-humanitarnu kampanju Zaštiti se... pokrenuli su s ciljem educiranja šire javnosti o opasnostima zbog nepromišljenog ponašanja na suncu i o pravilnim načinima zaštite od štetnih UV-zraka.

2.U projektu ekološke održivosti dm  želi da nas odgovorno ophođenje prema okolišu prati na svakom koraku. S ciljem uzornog djelovanja u našem okruženju neprestano se bave temom održivog razvoja te su u tu svrhu pokrenuli niz ekoloških inicijativa s ciljem zaštite prirode i širenja snažne ekološke poruke kao zalogom sigurne budućnosti sljedećim naraštajima.
 dm green city project 2014.- Povodom Međunarodne godine obiteljske poljoprivrede dm green city project 2014. posvetio se hrvatskim obiteljskim gospodarstvima i domaćoj ekološkoj proizvodnji.

3.Zdrav duh u zdravom tijelu

S ciljem prevencije i reduciranja mnogih zdravstvenih problema današnjice kao što su pretjerana tjelesna težina, loše prehrambene navike i tjelesna neaktivnost te promicanja temeljnih vrijednosti njihovog poslovanja: wellnessa, ljepote i zdravlja kroz različite oblike svojeg djelovanja potiču rad vrhunskih sportaša i rekreaciju sportaša amatera jer im je želja potaknuti što više osoba bez obzira na dob, spol i zanimanje na zdrav i aktivan život.

 Osmijeh za 5!

Jedan od njihovih temeljnih ciljeva jest doprinijeti zdravlju i dobrobiti svih sugrađana, stoga ih kampanjom „Osmijeh za 5!“ žele dodatno educirati i informirati o važnosti dentalne higijene.

Drogeria dm je uspjela svim ovim projektima uspješno provesti društveno odgovorno poslovanje, te je svojim djelovanje osim ostvarivanja profita, uspješno doprinjela okruženju i društvu u kojem posluje u svim aspektima života. Svojom politikom su se približili svakom kupcu i primjer su jednog izuzetnog poduzeća koje primjenjuje društveno odgovorno poslovanje kao politiku koja nije marketinški trik i manipulacija kupcima već osvješćuju kupce o socijalnim i drugim bitnim vrijednostima. To kupci prepoznaju, te svi imaju korist.

Automatizacija i potencijalni problemi koje donosi sa sobom

U svijetu su promjene sve brže i intenzivnije, a poduzeća i korporacije su uglavnom  profitno orijentirana te društvenu odgovornost koriste kao sanaciju svog imidža da bi na kraju opet važan bio isključivo profit. Svjesni smo situacije da živimo u doba kapitalizma gdje je jaz između siromašnih i bogatih sve veći i veći s vremenom. Borba na tržištu je nemilosrdna i samo poduzeća koja su sposobna prilagoditi se učestalim promjenama opstaju i ubiru plodove. Obrazovni sustavi su spori i apsolutno neprilagođeni stvarnom stanju pa dolazi do neravnoteže ponude i potražnje rada. Poduzeća u borbi sa konkurentima stvaraju konkurentske prednosti tako da što efikasnije i isplativije obavljaju određeni posao. No, što ako se u toj bespoštednoj borbi  za prevlast na tržištu izgubi socijalna dimenzija?

Naime, pitanje je vremena kada će na globalnoj razini početi era automatizacije. U borbi za tržišnu prevlast najvažniji izvor konkurentne prednosti predstavljaju tehnološke inovacije. One omogućavaju efikasnije i jeftinije obavljanje poslova naspram konkurenata. Konkretno, roboti s vremenom postaju sve napredniji i efektivniji te se procjenjuje da će zamijeniti oko 45% postojećih poslova. Transportacijski poslovi će nestati jer već danas postoje automobili koji upravljaju sami sobom. Samo u Americi tri milijuna ljudi živi od tih poslova, dok se u svijetu procjenjuje da je oko 70 milijuna zaposlenih u transportacijskom sektoru. Naravno, automatizacija se neće dogoditi  u svim dijelovima svijeta simultano, već će to ovisiti o stupnju razvoja države, ali samo je pitanje hoće li se dogoditi prije ili kasnije. Ali neće samo roboti ugrožavati postojeće poslove, već i ostale tehnologije poput 3D printera koji predstavljaju opasnost jer potencijalno mogu ugroziti masovnu proizvodnju i potrošnju materijala. Sve vodi ka minimiziranju troškova i maksimizaciji efikasnosti od čega uvelike koristi imaju  poduzeća, ali s druge strane dolazi do devalorizacije ljudskog rada. Video ispod objašnjava koliko je ljudski rad zamjenjiv i samim time u velikoj opasnosti.

Više se problema pojavljuje i to u kratkom, srednjem i u dugom roku. Koliko su ljudi svjesni ovih neizbježnih promjena i posljedica koje će sa sobom donijeti automatizacija? Koliko su ljudi spremni djelovati na te promjene i spriječiti dugu fazu adaptacije? Hoće li u konačnici ta tržišna borba donijeti apsolutni kapitalizam gdje će socijalni senzibilitet nestati,  a samo pojedinci uživati u blagostanju?

Smatram kako su ljudi uglavnom nesvjesni potencijala određenih tehnologija na cjelokupno poslovanje, a i na njihov životni stil. 

Još veći problem je totalna neusklađenost obrazovnih sustava sa tržištem rada čija se struktura i potrebne kvalifikacije mijenjaju iz godine u godinu dok su obrazovni sustavi isti već desetljećima. Upravo to najviše utječe na (ne)sposobnost djelovanja na promjene koje će zadesiti globalnu populaciju. Već sada bi se trebali slagati planovi prekvalifikacije ljudi čiji su poslovi ugroženi kako bi se što bezbolnije preusmjerili.

Najvažniji potencijalni dugoročni problem je produkt društva koji će nastati. S jedne strane imamo maksimiziranje profita, uspješnosti i blagostanja pojedinaca , a s druge strane imamo masovno nestajanje poslova i automatizaciju popriličnog broja poslovnih procesa. Ukoliko se dopusti da društvo bude isključivo profitno vođeno i da se podilazi krupnom kapitalu društvo bi moglo doživjeti kolaps te bez društveno odgovornog poslovanja i socijalne dimenzije društvo nema prosperitetnu budućnost.                              

Nogometni klubovi kao simbol modernog kapitalizma

Svima je dobro znana fraza 'nogomet je najvažnija sporedna stvar na svijetu'. Međutim, ukoliko usporedimo moderni nogomet i nogometni razvoj kroz povijest primjećujemo mnoge razlike. Nekada je nogomet bio svima dostupna zabava i rekreacija, s posebnim naglaskom na radničku klase u industrijskim društvima. Danas je nogomet veliki globalni biznis u kojem se transferiraju ogromne količine novca, a nogometni klubovi postaju globalne korporacije s ciljem ostvarenja što većeg profita. 
                   

Početak modernog nogometa kao globalnog biznisa može se povezati sa ulaskom velikog kapitala u nogometne klubove u posljednja dva desetljeća 20. stoljeća. To se najjasnije ogleda u engleskoj ligi devedesetih godina. Za ovu kratku analizu ćemo uzeti slučaj ili primjer nogometnog kluba Manchester United. Ovaj klub 1991. godine prvi put emitira svoje dionice na burzi.

 Dostupnost dionica na burzi omogućava američkoj obitelji Glazer da kupi kontrolni paket od 75 % dionica 2004. godine. Kupnjom kontrolnog paketa Malcolm Glazer kao predstavnik obitelji dobiva pravo odlučivanja i donošenja odluka.  Prodaja Manchester Uniteda se nije sviđala istinskim navijačima kluba, a i sama politika koju klub vodi pod dirigentskom palicom Malcolma Glazera je udaljavala klub od svojih navijača. Cijene ulaznica na stadion se povećavaju do te razine da postaju nedostupne dijelu do tada odanih navijača i redovnih vlasnika godišnjih pretplatničkih karata. Za primjer možemo uzeti cijenu najjeftinije godišnje ulaznice (najlošija mjesta) koja iznosi negdje oko 400 funti. Kada to preračunamo ispada da godišnja ulaznica za utakmice Manchester Uniteda košta čak 4000 HRK. Za usporedbu uzimamo najjeftiniju godišnju ulaznicu nogometnog kluba Hajduk čija je cijena 315 HRK.  

 Razočaranje navijača je eskaliralo u toj mjeri da okreću leđa voljenome klubu te se udružuju i 2005. godine osnivaju novi nogometni klub United of Manchester.
Iako je velika većina navijača iz okolice Manchestera, potporu dobivaju iz cijeloga svijeta, a posebno iz skandinavskih zemalja. Klub financiraju vlastitim članarinama te donacijama i članstvima preko interneta. U klubu vrijedi pravilo jedan član jedan glas koje omogućuje svim članovima da sudjeluju u odlukama za bolju budućnost kluba.                        
Sličan primjer imamo i u Hrvatskoj sa nogometnim klubom Varteks koji se nakon bankrota nastavlja natjecati u nižem rangu pod imenom NK Varaždin, ali njegovi navijači (White Stones) osnivaju novi klub Varteks koji počinje sa natjecanjem u prvoj županijskoj ligi.

HNK HAJDUK SPLIT – STARAC KOJI SE NE PREDAJE

Iako je dugi niz godina (1995-2012) Hajduk loše poslovao, a to se prikrivalo raznim sponzorstvima državnih firmi prava slika stvarne situacije isplivava na površinu 2008. godine kada se Hajduk nalazi pred stečajem. Nesposobne uprave ali i unutarnja potkradanja od strane čelnih ljudi dovode najveći hrvatski nogometni klub u bezizlaznu situaciju iz koje se može spasiti  na samo jedan način, a to je pretvorba Hajduka u sportsko dioničko društvo.
 Pretvorba je obavljena 2009. godine, a većinski vlasnik postaje grad sa kontrolnim paketom od 56 %. Iako Hajduk nakon pretvorbe izlazi sa cca. 100 milijuna kuna u plusu u sljedeće četiri sezone vladajuće garniture uspijevaju dovesti klub u situaciju da na računu HNK Hajduka imamo minus od cca 100 milijuna kuna. Što znači da su gospoda koja su upravljala klubom za vrijeme svoga mandata uspijela ˝spiskati˝ 200 milijuna kuna !!! U jesen 2012. godine Hajduka od stečaja spašava Torcida masovnim prosvjedom ispred Banovine u Splitu tražeći od grada da odobri kredit kako bi Hajduk mogao djelomično sanirati dugove i nastaviti funkcionirati i natjecati se u 1. HNL.  Izabire se nova uprava, a grad Split kao vlasnik kontrolnog paketa dionica daje pravo izbora 7 od 9 članova Nadzornog odbora Hajduka udruzi Naš Hajduk. Sudjelovanjem u projektu navijači kao dionici se nisu direktno uključili u upravljanje Hajdukom već su bili pozvani da na izborima odaberu članove Nadzornog odbora čija se uloga izražava u nadziranju rada Uprave Hajduka. Hajduk se okreće novom putu ozdravljenja u kojem će prevladavati transparentnost, demokracija i depolitizacija. Prihode temelji na sponzorskim ugovorima, pretplatama navijača, transferima, prihodima od prodaja karata i marketinskim uspjesima što prepoznaju i navijači pa Hajduk danas ima 11468 članova i 6325 pretplatnika što je nedostižna brojka svim drugim klubovima u Hrvatskoj.

Društveno odgovorno poslovanje i primjer

Društvena odgovornost poduzeća označava poslovanje poduzeća na način da poštuje sve sudionike društva i obaveza da doprinosi njegovom razvoju jer je i poduzeće dio tog istog društva. Obuhvaća poštivanje sudionika iz samog poduzeća tj. zaposlenika (poštivanje njihovih prava, poštivanje stavki iz ugovora o zaposlenju, redovita i dogovorena plaća, zasluženi bonusi i nagrade, ugodna radna atmosfera), zatim poštivanje konkurencije (ne koristiti se nelegitimnim sredstvima protiv konkurenata poput nabavki povjerljivih informacija, udruživanje u kartele), poštivanje poslovnih partnera tj. kupaca, dobavljača, financijskih institucija poput banaka (izvršavanje postignutih dogovora i davanje točnih informacija), poštivanje makro okoline (poštivanje ekoloških, etičkih pravila prilikom rada, senzibilitet prema potrebitima, ne voditi se samo frazom iz filma Wall Street „Greed is good.“, suradnja sa neprofitnim sektorom radi sponzorstava). Važno je i naglasiti da glavni motiv za biti društveno odgovoran prije svega treba biti sama činjenica da time radimo nešto pozitivno, a ne to raditi isključivo radi poboljšanja vlastitog imidža kako bi se postigli bolji poslovni rezultati. Društveno odgovornim poduzećima važno je zadovoljstvo i dobrobit vlastitih zaposlenika i klijenata, ne rade samo za vlastitu zaradu i profit već svojim djelovanjem pokušavaju stvoriti veću vrijednost za sve sudionike društva. Društveno odgovorna poduzeća koriste svoj utjecaj kako bi podigla svijest o raznim humanitarnim i ekološkim inicijativama i potakla društvo i sve njegove sudionike na djelovanje. U moderno doba često možemo čuti uigrane govore kako treba doći do promjene te kako te kako svi trebamo biti društveno odgovorni, no riječi su jeftine, a djela bi trebala govoriti sama za sebe. 

Većina potrošača više vjeruje kompanijama za koje znaju da su društveno korisne. Društveno odgovorno poslovanje je nešto o čemu bi u svom poslovanju trebale razmišljati sve tvrtke, no djela su skupa pa ne daju svi doprinos društvu koji bi mogli. Ipak svugdje, pa tako i u Hrvatskoj ima nekoliko dobrih primjera tvrtki čija je poslovna politika da djela govore više od riječi. Jedna  od društveno najodgovornijih tvrtki u Hrvatskoj je Coca- Cola HBC Hrvatska, društveno odgovorna više od 10 godina. Bez obzira na krizu Coca-Cola ne namjerava prekinut tradiciju društveno odgovornog ponašanja. Da Coca-Cola u Hrvatskoj želi ostati i te kako društveno angažirana najbolje se vidi iz riječi direktorice odjela za komunikacije i odnose se javnošću Boške Trbojević. " Ovo je vrijeme za nas ujedno i izazov i prilika, što se jasno iscrtava u održavanju, pa čak i jačanju naših potpora u području društvene odgovornosti tvrtke.U skladu s tim određena su naša ulaganja. " Coca- Cola ima reputaciju jedne od društveno najodgovornijih tvrtki na svijetu, pa tako i u Hrvatskoj zato što se koriste društvenom angažiranošću kao sredstvom vrednovanja rada. Za primjer možemo uzeti projekt "Lijepa naša Sava" u partnerstvu s Coca-Colom, Ministarstvom regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva i Međunarodnom komisijom za slijev rijeke Save osvojio je 2009. godine " Europsku nagradu za izvrsnost." Projekt je imao svrhu zaštititi i promicati prostor oko rijeke Save i povećati turistički potencijal rijeke.